Evropski fondovi – tako blizu, a tako daleko

Preneto iz brobe, 20.09.2009. autor: Boško Kujundžić

U potrazi za stranim investitorom koji će u jeku svetske finansijske krize uložiti u ekonomiju Srbije, domaći zvaničnici zasad mogu da računaju sigurno samo na fondove Evropske unije. Zbog komplikovane procedure sredstava iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć Evropske unije (IPA), tek ove godine stići će prvi evri iz sume od oko milijardu evra namenjenih projektima u Srbiji u periodu 2007-2013. godine. Budući da ukupna vrednost ovog fonda do 2013. godine iznosi 11,5 milijardi evra što je oko 0,6 odsto budžeta Evropske unije, male su šanse da će evropska dvadesetsedmorka odlučiti da pokrenu komplikovanu proceduru izmene budžeta zarad uštede baš na ovom fondu.

Zahvaljujući sporom napretku u evropskim integracijama i ne postizanju ni statusa kandidata, pomoć Srbiji iz evropske kase nekoliko puta je manja od pomoći koja za svoje projekte dobija Hrvatska, Bugarska ili Mađarska, jer su joj dostupna samo dva od pet programa IPA fondova. Prvi se odnosi na izgradnju institucija, razvoj lokalne samouprave, reformu pravosuđa i policije, izgradnju civilnog društva, pomoć društveno-ekonomskih reformi, reformi infrastrukture zdravstvenog sektora i obrazovanja, dok se drugi program odnosi na razvijanje saradnje u pograničnim oblastima.

Koliko je novac iz pretpristupnih fondova EU važan za državu koja namerava da izvede reforme i eventualno se priključi EU svedoči podatak o tome da su se strana ulaganja u deset novih članica iz 2004. godine (Češka, Estonija, Kipar, Letonija, Litvanija, Malta, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija) povećala sa 24,5 milijardi evra 2000. godine na 39,3 milijardi evra 2007, što je povećanje od oko 60 odsto.

Osim toga, EU pruža obimnu finansijsku podršku i novim članicama Unije tako da Bugarska, koja je slična Srbiji po broju stanovnika i površini, dobija pet puta više novca. Od 2007. do 2013. godine za podršku najmanje razvijenim članicama EU odvojeno je 282,8 milijardi evra, tako da je Poljskoj namenjeno 22,1 milijarda evra, Slovačkoj 11,3 milijarde evra, a Sloveniji 4,1 milijarda evra.

Budući da Srbije nije blizu punopravnom članstvu EU, tek sticanjem statusa kandidata može da se nada većim sredstvima iz fondova EU. Susedna Hrvatska je penjanjem na ovu višu stepenicu u evropskim integracijama dobila mogućnost da konkuriše za čak 30 odsto više novca nego kad je bila potencijalni kandidat za članstvo u EU.

Međutim, u evropskoj praksi fondovi EU bili su i izvor korupcije tako da je britanski nezavisni istraživački centar „Open Europe” sastavio rang-listu 100 najvećih slučajeva zloupotreba i rasipništva novca iz budžeta Unije. Revizori EU utvrdili su da je za četiri godine oko 80 miliona evra utrošeno na lažne projekte, poput izgradnje skijaške staze predviđene u ravnici sa malo snežnih padavina ili podizanja maslinjaka na području koje je zapravo lokalno đubrište.

Iako zasad nema problema sa korupcijom u korišćenju fondova EU, ukoliko politička elita uskoro ne odbaci strah od regionalizacije, Srbija će ostati uskraćena za značajna finansijska sredstva. Formiranjem „ekonomsko-statističkih teritorijalnih jedinica”, Srbija bi se prilagodila regionalnoj politici EU, koja podrazumeva ravnomeran razvoj zemalja i njihovih regiona.

U trenutku kada Srbija tek gradi sistem upravljanja fondovima EU, srpski zvaničnici bi trebalo da imaju na umu da je poznato da većina zemalj u procesu pristupanja EU nisu uspele da iskoriste sva sredstva koja im je Brisel odobrio samo zbog toga što nisu obezbedile efikasan decentralizovani sistem upravljanja tim novcem. Španija je u toku evropskih integracija to uspela tako da, ne samo što je bila jedan od najvećih korisnika fondova EU, već je sada peta po snazi ekonomska sila u Evropi a osma na svetu.

http://www.borba.rs/content/view/9304/123/

* * *

Za sada, Srbiji je omogućen pristup sredstvima pretpristupnih fondova EU, a dobijanjem statusa kandidata za članstvo, zemlji će biti omogućen pristup i fondovima za regionalni razvoj. Kao posebna stavka u evropskoj regionalnoj politici jeste i obaveza države da zakonom utvrdi indikatore razvijenosti opština i gradova (prema visini plata i penzija, prihodima lokalne samouprave, nezaposlenosti, obrazovnom nivou i slično), što će omogućiti i njihovo razvrstavanje.

This entry was posted in Ekonomija i finansije and tagged , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.