Da li se (i kome) isplati preprodaja (nacionalnih) domena?

Prvi avgust bio je važan datum za kompanije JAT Airways i Etihad: predstavljen je novi naziv kompanije JAT – Air Serbia, kao i vizuelni identitet. Osvrnuli smo se odmah na veb adresu koju će kompanija koristiti, i činjenicu da nacionalni avio prevoznik, po svemu sudeći, nema i nacionalni domen. Adresa airserbia.rs je zauzeta još od 2008. godine, a u međuvremenu od četvrtka do sada je neko kupio i air-serbia.rs. No, koja prava ima ova, i svaka druga domaća kompanija, u vezi sa nazivom svoje firme i posedovanjem odgovarajućih domena?

air-serbia-cover-700x325

Registar nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS) navodi da se sporovi povodom registrovanih .rs domena rešavaju pred Komisijom za rešavanje sporova povodom registracije nacionalnih internet domena pri Privrednoj komori Srbije. Arbitražno veće razmatra i utvrđuje da li je registracijom i korišćenjem nacionalnih internet domena registrant povredio pravo intelektualne svojine ili neko drugo subjektivno pravo tužioca, u skladu sa odredbama Pravilnika. Postupak se pokreće podnošenjem tužbe od strane tužioca, odnosno njegovog punomoćnika.

RNIDS u svom pravilniku iznosi kriterijume donošenja odluka o prestanku ili prenosu registracije spornog domena:

Član 22 kaže:

Arbitražno veće može doneti odluku o prestanku ili prenosu registracije spornog domena sa registranta na tužioca ukoliko se dokaže da su ispunjeni sledeći uslovi:
1. da je nacionalni domen istovetan predmetu tužiočevog žiga, ili mu je sličan u meri da može stvoriti zabunu i dovesti u zabludu učesnike u prometu;
2. da registrant nema pravo ili legitiman interes da koristi sporne nacionalne internet domene;
3. da je registrant nacionalni internet domen registrovao i koristio protivno načelu savesnosti, poštenja i dobrih poslovnih običaja.

Član 23 navodi šta se smatra upotrebom nacionalnog internet domena suprotnom dobrim poslovnim običajima:

Smatraće se da su nacionalni internet domen registrovan ili korišćen protivno dobrim poslovnim običajima, načelu savesnosti i poštenja naročito u sledećim slučajevima:
1. ako se dokaže da je registrant registrovao nacionalni internet domen pretežno u cilju njihove prodaje ili davanja u zakup tužiocu, koji je titular žiga čiji predmet je istovetan ili bitno sličan registrovanom nacionalnom internet domenu, odnosno radi prodaje ili davanja u zakup nacionalnog internet domena licu koje je tužiočev konkurent u privrednoj utakmici, a na osnovu utvrđene nesrazmere između cene zakupa nacionalnog internet domena i prodajne cene prema napred spomenutim licima;
2. ako se dokaže da je registrant registrovao nacionalni internet domen kako bi sprečio titulara žiga da oznaku koja je predmet žiga registruje kao naziv nacionalnog internet domena;
3. ako se dokaže da je registrant registrovao nacionalni internet domen kako bi naneo štetu svom poslovnom konkurentu;
4. ako se dokaže da je registrant koristio nacionalni internet domen koji je istovetan ili bitno sličan predmetu tužiočevog žiga, pretežno radi privlačenja korisnika Interneta na svoj veb- sajt ili drugi Internet servis, radi komercijalnih efekata, stvarajući tako zabunu u pogledu porekla roba koje se na tom sajtu, odnosno putem tog Internet servisa, prodaju, odnosno u pogledu usluga koje se pružaju.

Član 24 objašnjava šta je to legitimno pravo za korišćenje nacionalnih internet domena:

Smatraće se da registrant ima legitiman interes da koristi nacionalni internet domen ukoliko dokaže:
1. da je pre bilo kakvog saznanja o pokretanju tužbe koristio nacionalni internet domen u komercijalne svrhe, saglasno dobrim poslovnim običajima, načelima savesnosti i poštenja; ili
2. da je pre podizanja tužbe već bio poznat široj javnosti kao titular tog nacionalnog internet domena, bez obzira što nije zaštitio sporni znak žigom; ili
3. da koristi nacionalni internet domen isključivo u nekomercijalne svrhe, bez ikakve namere da potrošače i druge učesnike u prometu dovede u zabludu u pogledu porekla označenih roba ili usluga, a u kontekstu bitne sličnosti ili istovetnosti sa predmetom tužiočevog žiga.

Arbitraža se radi od slučaja do slučaja, i nije zahvalno davati prognoze u vezi sa konkretnim slučajevima unapred, ali ukoliko pogledamo ove slučajeve, airserbia.rs kao i air-serbia.rs mogu biti arbitražom dodeljeni kompaniji Air Serbia. Prvi domen jeste registrovan znatno ranije, ali se na njemu ne nalazi ništa, nikakva stranica nije pokrenuta, niti se neka delatnost obavlja na njoj. S druge strane, air-serbia.rs je registrovan prvog avgusta 2013. godine – dakle, onog dana kada je i objavljen novi naziv kompanije JAT, što znači da Air Serbia ima osnovano pravo da zatraži vlasništvo nad oba ova domena (i verovatno ih dobije).

Važno je znati i ovo: prednost kompanije ne znači da imate pravo da danas registrujete, primera radi, kompaniju koja se zove Aviokarte, a potom zahtevate domen aviokarte.rs – s obzirom na to da se na pomenutom domenu već nalazi stranica koja posluje u skladu sa svojim imenom, odnosno prodaje avio karte.

No, činjenicu da arbitraža nije besplatna koriste mnogi registri (i druga pravna lica) koji unapred kupuju domene pa ih nude kasnije na prodaju, po ceni nešto nižoj od cene arbitraže (koju snosi tužilac). Dakle – iako imate pravo na svoj domen, i to i dokažete, nekom ćete morati da platite ukoliko vam je domen zauzet. Zbog toga je dobro pre registrovanja kompanije proveriti da li je ime slobodno ne samo u Agenciji za privredne registre, već i na RNIDS-ovoj stranici WhoIs upit, kao i na društvenim mrežama, uz pomoć stranice NameChk.

Ukoliko je domen sa imenom vaše kompanije registrovan, a vi ne želite da platite niti arbitražu niti onome ko je taj domen zakupio, uvek možete poslušati i neki od ovih saveta u vezi sa nazivima domena.

Korišćen dokumentPravilnik o postupku za rešavanje sporova povodom registracije nacionalnih internet domena

Korisne adrese iz oblasti arbitraže u rešavanju sporova nad internet domenima:

 

 Autor

Sandra Kravitz Simonović
http://marketingitd.com/2013/da-li-se-i-kome-isplati-preprodaja-nacionalnih-domena/

This entry was posted in Drugi pišu, Hosting, Internet. Bookmark the permalink.

3 Responses to Da li se (i kome) isplati preprodaja (nacionalnih) domena?

  1. Milan says:

    Ono što je činjenica, domen bez linkova ne vredi mnogo. Tako da za ozbiljan nastup ima uvek prostora, a manipulatorima treba uvek doskočiti!

  2. ReklameTeka says:

    Svako ima pravo da zakupi domen i da ga stalno plaća čekajući da će ga neko drugi otkupiti po enormnoj ceni, naziv domena ne mora da bude isti kao i naziv kompanije tako da se preprodavcima može doskočiti

  3. Preprodaja domena je izuzetno pametna invesicija u bogatijim sredinama. U siromasnim je to verovatno mala korist i mali profit. Nemam nista protiv preprodavaca domena jer je to legalan biznis kao i preprodaja frizidera. Na primer lik je prodavao domen selidbe dot com i trazio hiljadu dolara. Da bi se napravio biznis u selidbama za hiljadu dolara za male firmice to je prevelik zalogaj i veliko ulaganje. Korist od toga bez dodatnog ulaganaj u marketing i nije nesto jer ime domena vise ne znaci previse.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.